Ako čitate ovo, verovatno ste već videli naš post o Šri Lanci. Sećam se tačnog momenta kada se rodila ideja o Staroj Planini. Švercovali smo se u drugoj klasi voza koji je vozio za Ellu i na leđima smo imali rančeve teške dvadeset kilograma. Zapitao sam se: „Pa ovako se možemo „zlopatiti“ i u domovinini, zar ne?“. Sjebane vozove imamo i kući, prelepu i neukroćenu prirodu takođe, a nema tog kottu roti-ja koji ne bih menjao za porciju od 400 grama mesa, propraćenu brdom super-kvalitetnih domaćih proizvoda.
Sačekali smo prve tople dane, okupili ekipu, uzeli slobodan petak i zaputili se prema najvećoj planini istočne Srbije. Planiranje i organizacija trajali su prilično kratko, pokupili smo nekoliko saveta od prijatelja i iskusnih planinara a i znali smo da u ekipi imamo i slovačku verziju Bear Grylls-a, tako da razloga za brigu nije bilo. Krenuli smo, kao i obično, sa blagim zakašnjenjem (od 3-4 sata) i sa poslednjim zracima sunca izašli na na E-75.
Savet br. jedan: omnia mea mecum porto. Na Staru Planinu idete zbog divljine, a tačno to ćete i dobiti, tako da sve što mislite da će Vam zatrebati kupite pre puta. Opremite se konzervama, suvim mesom, sezonskim povrćem i domaćom rakijom.
If you're coming from Belgrade, head down the highway to Niš from where you will take the exit for Pirot city. This is a good time to turn on your navigation system (we use Sygic app) and look up the tiny village of Topli Do, about 30km away from Pirot. It should take you through Temska village, then 18km up a windy, single-lane road until you reach the God forsaken village of Topli Do, located at the foot of Stara Planina mountain, and therefore, the closest town to Midžor peak. The plan was to hike from Topli Do, to the top of Midžor, through Babin zub and back to Topli Do. That's 27 km in one day.
We arrived past midnight and set up camp in an abandoned school yard. We woke up to the sounds of bells. An elderly woman was taking her goats out for a graze. It was 7 a.m., the sun hit hard through the tent, a sign to wake up. After breakfast, we packed our lunch, headed down the main and only road, passing by century old houses made of mud and straw. I've never seen anything like it. It was a ghost town as one of the locals in the empty shop told us. 25 people were left living there, the youngest, Božidar Cvetković, was 70. Everyone else had moved to the nearby city of Pirot or went up north to Vojvodina. The locals love when hikers come through their town. Stop for a chat, coffee or a morning shot of rakija. There was one house in particular that caught our eye. A night there costs 540 din (less than 5 euros) but you need to book in advance, selo.co.rs/najda-jandric/ or look for them on Facebook. I found a really nice album with great pictures describing the village of Topli Do here: goo.gl/DrQjMm Be sure to check it out!
Pratite auto put do Niša, gde će te se isključiti i nastaviti prema Pirotu. Na ulazku u srpsku prestonicu gume skrenite prema Sopotu i pratite put za Temsku. Ovde postaje zanimljivo. Postavljate sebi pitanje: da li sam klasičan vikend turista i skrećem levo prema turističkom centru i hotelu sa četiri zvezdice, ili pratim malu žutu tablu koja me vodi u Topli Do? Savet br. dva: pratite malu žutu tablu. Čeka Vas osamnaest kilometara vijugavog puta koja su prava noćna mora za Vaš mali gradski četvoročkaš. Hiperbolišem naravno, bilo koji automobil sa iole većim klirensom sa lakoćom će savladati ovu deonicu. Budite samo malo pažljivi i strpljivi.
Stižemo u Topli Do. Što smo tražili to smo i dobili: 10°C manje nego kad smo seli u kola, trideset polu-razrušenih starih kuća, mrkli mrak i nekoliko pasa koji lutaju selom u dva ujutru. Tražimo mesta za šatore. Divan prizor – preko puta crkve nalazi se napuštena škola sa porazbijanim prozorima, ali travnjak je idealan. Kakva dobrodošlica! Rasklapamo šatore, dogovaramo se oko sutrašnje rute i hvatamo nekoliko sati sna. Ukoliko pak želite komfort koji samo krevet može da pruži, opredelite se za smeštaj kod Najde , odličan izbor po više nego pristupačnoj ceni.
From the lonely store we took a rocky path uphill toward the end of town. We followed a goat trail leading up the mountain. 150 m up, I stopped to take a picture of the panoramic view of the sleepy village. After 900 m we reached vast green pastures. Nature created its own ombre effect - the top of the hills are highlighted in shades of blue from the unpolluted sky, thus producing a smooth transition into the green pastures. It was a constant uphill climb, taking us through fields of mountain flowers, tall green grass, clear water streams and a herd of cows led by Tomko, the herdsman. He explained to us that he lives up in the mountains half the year in a little cabin with his wife and cattle, exchanging weekly shifts with his brother. He was willing to sell us one of his calfs for 150 euros. We said, we'd plan it for next time and asked for his number. We continued our trek uphill, with Midžor teasing us from just behind the last hill.
Zaboravite na alarm Vašeg smart phona, jer ćete se probuditi uz zvuke zvona ovaca, predvođene vrednim meštanima, koje idu na jutarnju ispašu (i u našem slučaju hiperaktivnog člana ekipe koji pozdravlja iste). Najvažniji obrok dana, sada dodatno dobija na važnosti, jer Vas čeka 27 km pešačenja po terenu na koji grupa lala svakako nije navikla. Pre početka uspona na Midžor, zaustavljamo se u lokalnoj prodavnici (jedinoj) i tamo zatičemo nekoliko „momaka“ i police sa količinom artikala čiji bi se popis smestio na drugu stranu tiketa kojeg je Vaš ortak zaboravio da izbaci iz džepa. Nazdravljamo sa „momcima“ i krećemo. Savet br. tri: rakiju sipajte u termos kako se ne bi ugrejala.
Sam uspon kreće od poslednjih kuća kada produžite od prodavnice uzbrdo. Ne skrećite u ulicu koja sa nalazi sa Vaše desne strane, već produžite pravo. Iza poslednje kuće videćete stazu uklesanu u strmu kamenitu padinu obraslu žbunastim rastinjem i retkom šumom. Nakon toga čekaju Vas pašnjaci i netaknuta priroda. Čeka Vas dug i konstantan uspon. Neretko gubite dah, što od nedostatka kondicije, što od veličanstvenih pejzaža koji se pružaju pred Vama. Za detaljnije informacije o usponu, kao i o ostalim trekovima širom Srbije posetite: http://www.stazeibogaze.info/2009/11/18/topli-dol-midzor-babin-zub/. Takođe, topla preporuka je i SportsTracker, aplikacija kojom možete beležiti Vaše kretanje, bez potrebe za internet konekcijom (da li treba da napominjem da je ovde nema?!).
Pešačimo već nekoliko sati, noge su već davno utrnule i jedino što nas pokreće je inat. U samom podnožju Midžora, nailazimo na krdo (kako kasnije saznajemo divljih) krava. U susret nam trči pas veličine teleta. Tu upoznajemo Tomka, iskusnog pastira, koji, naizmenično sa svojim bratom, sa krdom ovde provodi po nedelju dana, posle čega se spušta u selo. Raspitujemo se o situaciji u selu, ceni teladi, nazdravljamo, slikamo i nastavljamo prema našem cilju. Usput nailazimo na potok, utripovani da smo Jovan Memedović, punimo flaše i pijemo iz istog. Teren nakon ovoga postaje pitomiji, pošto se uključujemo na kolski put (kojim svi normalni ljudi idu) koji vodi do samog vrha. Stigli smo. Osvojili smo najviši vrh Srbije. Kreće prva scena iz voza filma „Tito i ja“. Savet br. četiri: ručak na 2168 m.n.v (1m niže i 3m prema Bugarskoj naći ćete odlično mesto za piknik) predstavlja neizostavan deo ovog treka.
Sledeći deo rute je prilično lak i vodi nas ka Babinom Zubu, koji je od Midžora udaljen 7km. Zaustavljamo se u kafiću „Sunčana Dolina“, koji se nalazi na istoimenoj ski stazi i pravimo još jedan kratak predah. Nazad ka selu, kroz gustu bukovu šumu, vodi nas kolski put. Dok pišemo blog post saznajemo da je ovo jedan od kondiciono gledano najtežih uspona koji se mogu izvesti kod nas. Mi to, na sreću, tada nismo znali.
Total length of the trek – 27 km
Total climb – 1440 m
Lowest point – 730 m
Highest point – 2170 m
Condition – 8/10
Technical difficulty – 3/10
We set up camp in near the Dojkinci Mountain Home (www.topirot.com/plandomdojkinci). You need to book ahead and be aware that they only accept groups of more than 10 people.
Stižemo u Topli Do i većamo: da li prespavati ovde još jednu noć ili krenuti ka Dojkincima? Iako je logika govorila da posle ovakve rute treba ostati, sastav ekipe i saznanje da u Dojkincima postoji kafana (definitivno jedan od highlight-a celog puta) sa domaćom hranom diktira suprotno. Na jednom od blogova pronalazimo broj vlasnika i dogovaramo se oko večere. Uz zalazak sunca kupamo se u , za nas ledenoj, Rakitskoj reci i sedamo u kola. Do Dojkinaca Vas čeka oko dva sata vožnje.
Nestrpljivo gledamo kroz prozore i tražimo kafanu. Bingo! Čim smo ugledali drveni znak zaustavljamo kola, izlećemo iz njih i nestrpljivo koračamo ka ulazu. Otvaramo vrata male ušuškane kafane. Tu nas dočekuje vlasnik kafane, Golub Ćirković. Ispravljam se, gospodin Golub Ćirković. Golub je inženjer tehnologije, koji je čitav radni vek proveo u kompaniji „Tigar“ i posle zasluženog odlaska u penziju i otvara kafanu u svom rodnom selu.
Iako smo u Dojkince stigli prilično kasno, u kafani smo dočekani kao da smo stari porodični prijatelji – čeka nas postavljen sto i ponoćna večera. Za stolom do nas sedi lokalna ekipa, okupljena oko jednog našeg poznatog slikara, što atmosferu čini idealnom. Ispijamo aperitiv u vidu odlične lokalne rakije. Jednom prilikom sam pročitao da Golub takođe proizvodi i svoje pivo, ali tu informaciju sam sve vreme uzimao nekako sa rezervom (uzimajući u obzir komplikovanu legislativu i zakone koji ne idu u prilog malim pivarama). Na naše oduševljenje informacije je tačna. Za početak naručujemo po kriglu. Pivo je bez i trunke subjektivnosti (za šta definitivno postoji mogućnost kada Vas neko dočeka sa večerom u dvanaest noću posle 27 kilometarskog treka) fenomenalno! Iako lično često pijem craft pivo, ne smatram sebe stručnjakom, ali veteran craft piva, među nama , gorštak iz Slovačke, takođe je oduvan s nogu! Ostatak večeri zaslužuje da bude opevan u odi. Golub iznosi lokalnu pečenu papriku i domaće kiselo mleko. Tura piva. Domaći sir. Tura piva. Tri kilograma mesa sa roštilja, ćevapi i pirotska kobasica. Tura piva. Tura piva.
The next morning we went to Golub's place for breakfast. He made us pie with homemade sour cream, cheese and mountain herbs. He recommended we go see the Tupavica Waterfall, 4.5km away. It's 15m high and located near Dojkinci, in the area of Stara Planina called, Visok. It's best to ask locals for directions and there are signs which will direct you to the waterfall. Once we reached the waterfall, we headed along the river, Medjudolski dol toward the bigger Arbinje Waterfall. Somewhere along the way we had lunch. After 8km, we unfortunately gave up, as the waterfall was obviously much farther away than we'd anticipated. The boys bathed in Dojkinačka River, fulfilling their dream of freezing their balls off. We ended the day with another warm dinner at Golub's tavern and called it a night after several rounds of beer.
Preko puta, uz reku, postoji mala poljana gde rasklapamo naša dva šatora. Sutra nas čekaju vodopadi Arbinja. Kolima se vozimo do planinarskog doma u Dojkincima, jednog od najmodernijih planinarskih domova u Srbiji. Ukoliko želite da odsednete ovde, moraćete da blagovremeno rezervišete, pošto je potražnja velika i dom je zauzet mesecima unapred. Put od doma je znatno lošijeg kvaliteta, tako da zaboravite na kola. Prvi vodopad, Tupavica, nalazi se na 4,5 km od planinarkog doma. Skidamo se u kupaći i na opšte čuđenje, rashlađujemo ispod vodopada. Krajičkom oka ugledali smo prilično strmu stazu, koja se penje uz bok vodopada. Prihvatamo izazov i penjemo se uz Tupavicu. Pratimo korito Međudolskog dola (pritoka na kojem se vodopad nalazi) koje je magično. Priroda je netaknuta. Prilično sam siguran da ovde niko dugo nije kročio (to kasnije za večerom potvrđuje i Golub, koji kaže da je tamo poslednji put bio kao dečak). Opet upadamo u trip i u stilu Memedovića se probijamo kroz žbunje i nebrojeno puta preskačemo reku. Posle nekih 3 km teren postaje sve teži i ovde odlučujemo da napravimo pauzu. Još jedan savršen ručak.
Vraćamo se istim putem nizvodno do Tupavice i nastavljamo trek. Prelazimo još nekih 8 km ali nas jučerašnji umor i nešto kasniji start sprečavaju u pronalaženju ostalih vodopada. Iako blago razočarani „neuspehom“, vraćamo se prema Golubovoj kafani, radujemo se večeri i uživamo u lepotama Arbinja (mnogi je smatraju najlepšom rečnom dolinom u Srbiji). Ostala je još jedna stvar na našem bucketlisti: kupanje u Dojkinačkoj reci. Na putu prema Dojkincima nailazimo na deo korita nalik na prirodni bazen. Bez mnogo oklevanja, skidamo se i uskačemo. Udovi Vam trnu, koža boli ali adrenalin i (dečija) sreća čine da na to potpuno zaboravite. Za detaljnije informacije i sjajne savete posetite: http://www.stazeibogaze.info/2010/08/14/vodopadi-arbinja/. Stižemo do Golubove kafane. Opet smo oduvani s nogu (što zbog hrane, što zbog piva). Tokom današnjeg treka za oko nam je zapala livada pored planinarskog doma koja je idealna za kampovanje. Pripiti, borimo se sa našim šatorima i ležemo da spavamo.
Zadnji dan. Ustajemo. Savet br. pet: ustanite pre drugih i provedite jutro sedeći na obali Dojkinačke reke. Doručkujemo. Golubova pita idealan je doručak i lek za blag osećaj melanholije prisutan na licima za stolom. Vraćamo se u „civilizaciju“. Noge bole, ruke i ramena peku (savet br. šest: ne zaboravtie kremu za sunčanje), ali srce je puno. Netaknuta priroda, dragi ljudi i dobra hrana. Zvuči dobro zar ne? Zato ne čekajte, već okupite ekipu, spakujte konzerve i rakiju i na proleće pravac (Stara) planina.
Waterfall Piljski:
- length of trail 4,5 km from Topli Do village
- duration 1:30 hr
- height of waterfall 64 m
Kurtulski Waterfall:
- length of trail 8 km from Topli Do village
- duration 3 hrs
- height of waterfall 27 m
Vurnja Waterfall:
- length of trail 8,3 km from Topli Do village
- duration 3 hrs
- height of waterfall 22 m
Čunguljski Waterfall:
- length of trail 7,5 km from Topli Do village
- duration 3:30 hrs
- height of waterfall 42 m
Gornji Čunguljski Waterfall:
- length of trail 8,8 km from Topli Do village
- duration 4 hrs